Namaz, spokoj prisustva (5)
Namaz je najuzvšeniji oblik ibadeta i najveći izvor bliskosti Stvoritelju. Možda je radi toga Poslanik (s.a.a.w) namaz nazvao zastavom Islama. Biti odan svome zavjetu je pravedno, Bog to naređuje i propisuje, a namaz nam pomaže da stvorimo duhovnu sigurnost.
Imam Sadik kaže: "Život nije prijatan onome koji nema zdravlje, sigurnost, neovisnost, zadovoljstvo i odanog prijatelja."
Sigurnost, koja je po imamu Sadiku jedan od glavnih faktora blagostanja, zauzima posebno mjesto u svim religijama i ideologijama. Sa njegovog aspekta, stvaranje jedne civilizacije i zdravog života je nemoguće bez sigurnosti. Američki historičar Vil Dorant je u svojoj knjizi pod nazivom "Historija civilizacije", pisao: "Nastanak civilizacije je moguće samo onda kada se okončaju neredi. Jer, nestankom straha poveća se tendencija za inovaciju i čovjek se preda prirodnoj želji kojom savlada nauku i spoznaju, te poboljša svoj život."Obzirom na današnje teško stanje u svijetu, postavlja se pitanje kako se može stvoriti društvo u kojem bi ljudi osjetili sigurnost u ličnom i društvenom životu. Od davnina su naučnici dijelili različita mišljenja o sigurnosti, ali većina tih gledišta su bila utemeljena na ljudskim iskustvima. Naravno moguće je da postoje i ogranci koji posebno razmatraju dobro i korist određene grupe, nacije i plemena. Sociološka istraživanja u 21. stoljeću objavljena od strane centara za psihološka istraživanja, pokazuju da savremeni čovjek nije postigao veliki uspjeh u zaštiti svoje lične sigurnosti te duhovnog i psihičkog mira. Pored toga, danas imamo ljude koji posjeduju povoljan duhovni i psihički mir. Oni istinski klanjaju i uz namaz čiste dušu. Ako Kur'an časni poziva na bogobojaznost, to je zato što u tome leži čovjekov spas i ispravnost. Oni su vrlo dobro shvatili ovaj dio 28. Ajeta sure Ar-Ra'd koji kaže: "A srca se doista, kada se Allah spomene smiruju."
Svakodnevno kada čujemo ezan, namaz podsjeća ljude da Bog upravlja njihovom svješću i da ih podržava u usponim i padovima. Čovjek sve što čini, čini s nekim ciljem i radi zadovoljavanja neke potrebe, a ko Allaha neprestano spominje postići će ono što želi.
Promatranjem historije života Božijih poslanika i islamskih velikana, čiji su životi puni džihada, koji su svijetu donjeli monoteizam, a ključ njihovog uspjeha je lična sigurnost te njihov duhovni i psihički mir koji su postiglu u okviru povezanosti sa Stvoriteljem. Stoga, poziv na namaz zauzima posebno mjesto u sučeljavanju Božijih poslanika sa događajima, kao i u njhovim učenjima. Najveći užitak i radost koje čovjek može ostvariti jeste užitak bliskosti s Bogom i promatranje Njegove ljepote i uzvišenosti. Hazreti Musau (a) je objavljeno: " Namaz obavljajte", hazreti Ibrahim (a) je u svojoj dovi molio Allaha : "Gospodaru moj, daj da ja i neki potomci moji obavljamo molitvu; Gospodaru naš, Ti usliši molbu moju!" (40. Ajet sure Ibrahim).
Isa (a) je također u koljevci kazao: "I učiniće me, gdje god budem, blagoslovljenim, i naredit će mi dok sam živ da molitvu obavljam i milostinju udjeljujem." (31. Ajet sure Maryam).
Stoga možemo kazatati da je vrhunac islamskog namaza ostvarenje bliskosti Bogu, jer klanjač uz namaz oslobađa se nejasnoća i ne strahuje za budućnost. Suoči se s beznađem zbog počinjenih greški, jer zna da je Stvoritelj milostiv i prihvata pokajanje. Klanjač počinje namaz sa "Bismilah Irahman Irahim", što ga asocira na milost Allaha čime se smiruje njegov duh. Nakon toga, uči Fatihu: "(Prije čitanja prevoda svakog ajeta treba snimit ajet na arapskom).
Hvala Allahu Gospodaru svjetova,
Milostivom, Samilosnom,
Vladaru Sudnjeg Dana.
Tebe obožavamo i od Tebe pomoć tražimo.
Uputi nas na pravi put.
Na put onih kojim si blagodati Svoje darovao,
A ne na put onih na koje si se rasrdio i koji su zalutali.
Uslišaj!
http://bosnian.irib.ir/